Priča kako smo za vrijeme ekspedicije na Andamanima znali otići na nevjerojatnu lijepu, ali potpuno divlju plažu.
Za vrijeme naše ekspedicije na čudesnim Andamanima (Andamanskom otočju), svaki dan smo išli u džunglu tražiti žabe, guštere, zmije i ostala živa bića. U tropskim uvjetima kišne šume, nije to lak posao, zbog vlage, bujne vegetacije, kukaca i ostalih napasnika…No, kako su Andamani otočje, more nije daleko, a u blizini nam se po kartama nudila jedna plaža. Odlučili smo stoga nakon cijelog prijepodneva u jutra u džungli da vidimo kakva je obala. Pomogao nam je GPS i uz malo truda smo pronašli put. Odmah da kažem da ovdje ima vrlo opasnih životinja, poput krokodila te zmija otrovnica poput kraita te kraljevske kobre.
Sunčeva svijetlost dočekala nas je na rubu šume, a onda zaslijepio prizor. Zaslijepio ne samo suncem, već i izuzetnom ljepotom. Pješčana plaža prostire se na obje strane, obrubljena divljom vegetacijom. Prava je to slika tropskog otoka. Pijesak je divan, mekan i poziva nas da skinemo cipele i protrčimo bosi. Skidamo ne samo cipele, već i sve ostalo te navlačimo kupače gaće. Nema više zapreke da se ne sjurimo u ocean. More je božansko, toplo, čak i dovoljno čisto.
Valovi ovdje nisu jaki, vjerojatno ova strana nije okrenuta strujama i vjetru. Zaranjam, a pred očima mi se pojavljuju čudesni oblici i boje koralja. Koraljno grebeen obrubljuje dobar dio Andamana, a ovdje je obala očuvana. Koralji vidim u nevjerojatnim oblicima, jedan podsjeća na rogove srndaća, drugi na mozak…tu je u vlasulji i rođak ribice „Nemo“. Nakon osvježenja i pasenja očiju na podmorju, vraćam se na plažu.
Nakon kratkog odmora i sušenja, fokus mi se vraća na obalu. Plaža je isprekidana tu i tamo velikim stijenama, dovaljenim tko zna otkud i kad. Gladim ovaj grubi granit, fino oblikovan u blage obline. Ni divljina nije daleko, džungla se nadima nad pijesak, stabla se nastojeći „gurajući“ uhvatiti što više svijetla. Malo dalje, jedan je potočić, može biti od slapića kojeg smo putem prošli. Zadnje metre oblikuju konstantno valovi i morske mijene pa se ušće seli lijevo ili desno za koji metar.
Već smo koji sat ovdje, ne primjećujem ni traga ljudima. Ovdje zalazi tek možda koji ribar u kanuu, tko zna. Možda je među njima i pripadnik plemena s otoka Sentinel, poznat po izolaciji i agresivnom odbijanju ikakvog kontakta. Prije godinu-dvije, američki je misionar stradao, u pokušaju da im približi boga. No, Sentinelci imaju svoje bogove i vjerovanja i neka sami odluče u kojeg će vjerovati.
Uto u daljini primjećujem ljudsku figuru na plaži. Približavala nam se nejasna prilika koja je plesala na vrućem pijesku. Uskoro osam vidio tamnoputog mladog dečka, hodao je po plaži i skupljao školjke. Kad je došao do nas, pozdravili smo ga, on je kimnuo i produžio dalje. Možda je do jedan od ribara, a možda i urođenik.
Nisko sunce koji sat-dva kasnije nam pokazalo da se bliži vrijeme povratka, a do istraživačke stanice moramo proći još cijelu džunglu. Oblačimo se, palimo svjetiljke na glavi i ulazimo u šumu gdje je već nastupio sumrak, tako je gusta vegetacija. Pozdravljamo plažu, no vratit ćemo se sigurno za koji dan, jer u ovom području ostajemo kojih dva tjedna. Tako je i bilo.
Leave a reply