Vransko jezero u Dalmaciji pruža veličanstven doživljaj prirode, od trščaka gdje se gnijezde neke od najrjeđih ptica Hrvatske, do ljutog krša, a to je ujedno i povijesna pozornica.
Imao sam sreće da sam posljednjih godina puno provodio na Vranskom jzeru, a posebice zadnje dvije, kada sam radio projekte za Park prirode Vransko jezero. Jezero je zaštićeno na državnoj razini, ima svoju javnu ustanovu za upravljanje, što podrazumijeva i zaštitu, održivi razvoj i slično. Park prirode je izvrsna stvar za jezero, iako je u početku bilo mnogo otpora, pa u su u dnevnicima često bile slike suludog paljenja trske. Na sreću je to ružno vrijeme prošlo, a park pomalo postaje ponos ovog kraja sjeverne Dalmacije.
O prirodnim vrijednostima jezera pročitajte ovdje, a sada ću se više osvrnuti na neke od tajni ovog jezera.
Ornitološki rezervat i drvena staza s promatračnicama ptica
Prva i najpoznatija postaja je drvena šetnica u ornitološkom rezervatu. Nalazi se uz kamp Crkvine, gotovo uz same Pakoštane, na cesti prema Vrani. Ovdje se može ostaviti auto na malom parkingu i zaputiti prema jezeru, udaljenim stotinjak metara. No, prije je info kućica gdje se mogu kupiti karte od 20 kn, koje vrijede cijeli dan i za ostale punktove. Šetnica je na stupovima, jer vodostaj varira, a ujedno ste iznad razine trske. Na taj način j emoguće vidjeti trstenjake, sjenice i ostale ptice. Na vodu su najčešće sive čaplje, male bijele čaplje, divlje patke, mali vranci, galebovi…..
Preporučam obilazak u jutarnjim i večernjim satima, pogotovo u toplijem dijelu godine, jer nema sjene, a također su u ovo doba ptice i najaktivnije. Ptice su najveća atrakcija ovog dijela parka, koje dolaze uz prostrane trščake te na plitkoj obali. Treba se polakše kretati i bez vike, da se ne bi preplašilo ove pernate životinje. Najbolje je uzeti kakav lagani dalekozor. Ozbiljni birdwatcheri mogu sa sobom nositi i durbin na stativu, jer staza je ravna i dovoljno prostrana.
Za laike, pripremljene su uz stazi poučne table koje će vam pokazati i pojasniti najvažnije aspekte o rezervatu, kao i o pticama. Sa zadovoljstvom mogu reći da su neke od slika na tim tablama moje 😊. Staza je dugačka nekoliko stotina metara, a na dijelovima su male osmatračnice s krovićem gdje s može odmoriti i okrijepiti, kao i na dulje vremena promatrati ptice. Staza je slijepa ulica, pa se morate vratiti istim putem.
Prosika
Prosika je dio parka kod istoimenog naselja, već u Šibenskoj županiji. Na putu između Pakoštana i Prosike, u mjestu Drage nalazi se predivna brdo Čelinka s meteorološkom kućicom, a ovdje i divan vidikovac, kako na jezero i udaljeni Velebit, tako i cijelu obalu od Murtera do Pakoštana. Do vidikovca vodi loša cesta pa je bolje prošetati se.
Ulaz u Prosiku je pomalo neugledan, ali ipak velike table označavaju lokaciju. Kada skrenete s glavne ceste, odmah skrenete ulijevo i zatim desno uz kanal. Ondje je također parking. Ovdje će vas dočekati obnovljena lučica gdje se pruža pogled na JI dio jezera. Ovdje možemo odmoriti u hladovini, saznati o ribana Vranskog jezera s informativnog panela. S mostića se pruža pogled na Prosiku, kanal iskopan s ciljem isušivanjem negdašnjeg Vranskog blata. Taj je kanal direktna veza s morem. S druge strane kanala je osmatračnica na jezero i Babin Škoj, poluotok gdje se nalaze ilirski ostaci naseljenosti. Staza je s ove strane kratka i produžuje se prema Modravama, nevjerojatnog labirinta suhozidova s maslinicima, koje su podigle vrijedne ruke ovdašnjih stanovnika.
Put vodi i na drugu stranu, preko lučice. „Parkirani“ kajaci samo čekaju goste da se proveslaju uz trščake. Staza dalje vodi uz jezero gdje se nalaze i ribolovna mjesta, naravno uz dozvolu. Uz stazu se nalazi obnovljena bunja, sklonište od kamena bez ikakvog veziva. Uđite unutra da doživite život negdašnjih pastira. U blizini bunje su udubljenja, kao mali zdenci, isto napravljeni od kamena. To su, ne biste vjerovali kamene vrše. Naime, za vrijeme poplava se dizala razina jezera, a jegulje je njihova „putnička“ priroda silila da krenu put dalekog mora na mrijest. Ljudi su to koristili i lovili ih.
Malo dalje nalazi se Jugovir, gdje je taj lov na jegulje podignut još na veću razinu. Mala kamena kućica izgrađena je pored bazena za jegulje. Jugovir je dobio naziv po tome što ovdje more prodire u jezero za jakog juga. Danas na žalost to se dešava i preko kanala Prosike, kada je niska razina vode u jezeru, a jugo tiska more. Tada dolazi do zaslanjenja jezera i pomora ribe te ostalih živih bića. Preporučam da nastavite dalje putem, sve do makadamske ceste.
To je cesta na koju ste skrenuli s magistrale. Tabla vas upozorava da se može produžiti do lokve Benče. Staza vodi preko suhozidova i maslinika, danas uglavnom makije do lokve gotovo idealnog kružnog oblika. Povezana je s jezerom pa se ljeti suši, no u vlažnijem dijelu godine je poplavljena, a u središtu raste i trska. Ovdje su nekad ljudi napajali stoku.
Druga strana jezera
Od mjesta gdje se odvaja putić za Benču, makadamom se može produžiti i okolo jezera. Doduše, put ne vodi uz samo jezero, već o strmim padinama brda. To je svijet krša i makije, poskoka, čančare i jarebica. Brda usijecaju sjenovite doline i kanjoni.
Najbolje je da se može okružiti cijelo jezero i izaći u Vrani na drugoj strani. Ovaj je dio idealan za istraživanje terenskim biciklom, a putem postoji nekoliko odvajanja, kao i osmatračnica. Može se i planinariti, jer od lokaliteta kreće pješačka staza prema vidikovcu Kamenjak. Staza vodi od vidikovca Kamenjak kroz kanjon Mernjača do pristaništa Bašinka te dalje kanjonom Orlja draga natrag do Kamenjaka. Uz put su postavljene edukativne table o flori i fauni ovog područja. Staza nije posebno zahtjevna.
U jutro ovdje vlada sjena, a osunčano je popodne, tako da znate planirati polazak.
Prvi dio prolazan je za automobile, no onaj prema Vrane već vam treba terenac. Na prvom dijelu puta odvaja se cesta za Kamenjak uz kanjon Mednjače, no cesta je u jako lošem stanju pa vam može pomoći samo offroad vozilo.
Jedna od najzanimljivijih postaja je brdo Osridak, iznad moderne osmatračnice na jezero, a tu je i tabla. Na njemu se nalaze dvije kule, riječ je o utvrdi iz 15. stoljeća koja je nadzirala prilaz jezeru iz unutrašnjosti. To je doba osmanskih osvajanja. Moguće je popeti se do tih kula, desetak minuta hoda.
Biciklistička staza vodi sve do Vrane, a postoji još jedna odvojak na Kamenjak.
Kamenjak
Kamenjak je vidikovac s kojeg se pruža pogled ne samo na cijelo jezero, već i jadransku obalu, a po čistom vremenu vidi se i Kornati. Uokolo vodi stazica do nekoliko vidikovca, ali zapravo gdje god da stanete, pružaj use pogledi. Neke stijene su zgodno zaravnjene i na njima se može dočekati zalaz sunca nad morem, što je posebna atrakcija.
Do Kamenjaka se može doći spomenutim cestovnim, biciklističkim i pješačkim stazama. S druge strane, vodi i dobra cesta od Vrane. Asfalt je skoro do samog kraja pa se može lako doći osobnim automobilom. Parking je poveći i nema problema, osim možda za ljetni vikend.
Kamenjak je izletište s kafićem i restoranom pa se možete osvježiti, ali i uživati u lokalnim delicijama u prirodnoj terasi i na kamenom stolu.
Vrana
Selo Vrana po kojem je i jezero dobilo ime, nije dio parka, ali svakako je dio priče o Vranskom jezeru. Vrana je povezana s hrvatskim kraljevima, a samostan u Vrani povezan je i s papom. Ovdje su stolovali čak i vitezovi templari. Ostatke samostana možete vidjeti u središtu mjesta.
Podigao ga je Jusuf Mašković, turski vojskovođa porijeklom iz ovih krajeva. Danas je Maškovića Han restoran i hotel.
Adrernalinski park
Uz Ornitološki rezervat i drvenu šetnicu podignut je adrenalinski park. U sjeni borova, idealan je za akciju kad sunce postane jače, nakon ranojutarnjeg promatranja ptica. Prilagođen je za djecu i siguran, uz pratnju osoblja.
Leave a reply