Najveće i ujedno najnaseljenije kopno čine Sjeverni, Srednji i Južni Andamani, Mali Andamani i otok Havelok. Najbliže kopno je zapadna obala Tajlanda i Sumatre, no ipak, vlasnici su Indijci. Otoke su Indijcima ostavili Britanci, a to se vidi po imenima naselja poput Port Blaira. Potrebno je putovati čak tri dana putničkim brodom iz indijskog grada Chennaia ili još duže iz Kalkute. Andamani tvore posebnu pokrajinu u Indiji, s Port Blairom kao administativnim centrom. Na sreću, ova mnogoljudna nacija (Indija) nije prenapučila otočje. Priroda stoga ostaje sačuvana, a ona je veličanstvena. Prije svega se to odnosi na tropsku kišnu šumu koja prekriva najveći dio otoka. Vožnja avionom pruža najbolju sliku otočja. Jasno se tada uočava zelenilo otoka. Većina je prekrivena prirodnom vegetacijom – tropskom kišnom šumom. Kako nema većih brda, to je prava nizinska šuma, s mnogo lijana i potpornog korijenja. Takvo stanište omogućuje život mnogim životinjama. Ptice i gušteri ovdje nalaze dom, ali i zmije. Tu žive otrovnice ljutice, kraitovi, najotrovniju kopnenu zmiju Azije, a tu je i ogromna kraljevska kobra.

Naš razlog za dolazak na Andamane nije bilo uživanje u prelijepom krajoliku već posao. Istraživali smo vodozemce, odnosno radili inventarizaciju vrsta.Članovi ekspedicije bili su Milivoje Krvavac sa Sveučilišta u Novom Sadu, prekaljeni biolog s iskustvom iz Kolumbije, Malezije, Tajlanda i Indije. Njegovo poznavanje vrsta i staništa bit će neprocjenjivo. Potom Olga Jovanović, doktorica znanosti, specijalist za otrovne žabe i njihovu evoluciju i ja. Cilj nam je napraviti popis vrsta vodozemaca ovog područja. Odrađeno je do sada svega nekoliko sporadičnih istraživanja i zabilježen je tek manji broj vrsta. Za razliku od ostalih lokacija gdje smo do sada bili, Andamani ne vrve vrstama.

Prilično su udaljeni od najbližeg kopna, te mnoge vrste ovih relativno slabo pokretnih organizama nisu mogle naseliti otočje. Već su Nikobari na jugu bliži Sumatri te udomljavaju više vrsta. Drugi problem je indijska birokracija i paranoja. Čak je i domaćim znanstvenicima otežano boraviti na otoku zbog cijelog niza potrebnih dozvola i ograničenja. Tako smo i mi za sada ograničeni samo na dijelove Andamana, a najveći i najzanimljiviji dio nam leži daleko od mogućnosti. Također nemamo dozvolu ni za uzimanje DNK uzoraka što je danas uobičajena praksa. Ali dobro, ovo je samo možda početak daljnjih istraživanja, uostalom, jedno istraživanje nikad nije dovoljno.

Kako su vodozemci uglavnom aktivni noću, tako i mi često radimo navečer. Oboružani smo svjetiljkama, premazani repelentom za komarce te oprezno probijamo put kroz džunglu. To baš i nije lako jer ova je džungla isto tako teško prohodna kao i ostale. Posebno su nezgodne skliske strmine, potoci u dubokim kanjonima, često s prelijepim slapovima.

Jedan od glavnih ciljeva je istraživanje krošanja drveća. Poznato je da tropske kišne šume imaju posebno razvijene „gornje katove“. Zato istraživanje samo prizemlja šume ne daje pravu sliku. Na Madagaskaru primjerice polovica vrsta žaba živi, raste, hrani se i razmnožava upravo na drveću ili grmlju. Na Andamanima nije zabilježena nijedna arborealna vrsta žabe (koja živi na drveću). Da bi saznali, moramo se popeti gore.