Fotografija je mnogima veliki užitak i hobi, no od nje možete i zaraditi. Jedna od opcija je prodaja fotografija preko stock agencija. Pogledajte konkretne brojke
Kome nije san da im netko drugi prodaje fotografije, a da uživate na nekoj lijepoj plaži? To je dakako klišej, ali nakon nekog vremena i puno, to je lako moguće. Kako god, to može biti dobar izvor prihoda, pogotovo što kad jednom sve složite, možete i zaboraviti na to, a novci vam neprestano pristižu.
Stock agencije su jednostavno posrednici. Vi dižete fotografije na njihove stranice, oni vam prodaju, a vi dobijete dio prihoda. Vi ste i dalje vlasnik fotografije i svih njenih prava.
Mikrostock i makrostock
Po postotku prihoda, agencije se dijele na mikrostock i macrostok. U mikrostock vi dobijete mali dio prodane cijene (neke svega desetak centi), ali je promet mnogo veći. S druge strane, makrostock je zarada veća po fotografiji, ali je promet manji. Barem je tako u prosjeku, tako i kod mene. Mnoge microstock agencije prodaju fotografije preko pretplate, odnosno paketa, što znači ka kupci kupuju primjerice 25 fotografija koje god žele. To je jako zgodno za časopise, internetske portale koji redovito imaju potrebu za fotografijama. To je i jedan od glavnih razloga da prodajete preko više agencija, jer svaka ima svoje kupce.
Čekaj, nije li to pljačka?!? Od mukotrpno snimljene fotografije i zatim obrađene, vi ćete dobiti ni kunu? To je istina, ali s druge strane, razmislite o ovome. Bolje je i 10 centi nego ništa. Osim toga, jednu te istu fotografiju možete prodati nebrojen broj puta. Osim toga, što vas briga jer završi u Hing Kongu, Americi, Australiji, bolje i to nego da stoji u ladici. Dakako, vaše najcjenjenije fotografije ne morate staviti na stock ili barem ne na mikrostock. Ja sad do sada prodao toliko fotografija za koje ne bih nikad rekao da su nekom zanimljive. Svoje najbolje fotografije čuvam samo za posebne ponude.
Primjerice, ja sada od prodaje fotografije preko stocka zarađujem oko 2000 kn mjesečno, što je mnogima već velik novac. Dakako od toga se ne može živjeti, ali ako shvatite kao pasivni prihod, itekako je značajan.
Koje stock agencije koristim?
Nabrojat ću neke od agencija preko kojih prodajem svoje fotke.
Shutterstock je jedna od vodećih stock agencija. Većina fotografija su preko pretplata. Cijene idu od 10 centi naviše, ovisno kojem razredu pripadate. Ako prodajete puno fotografija, Shutterstock vas nagradi s većim postotkom. Na Shutterstocku mi skidaju fotografije doslovno iz cijelog svijeta. Mjesečno zaradim od 100-200$.
Adobestock je sličan Shutterstocku i funkcionira na sličan način. Mjesečno zaradim od 50-100 eura.
Alamy je makrostock baziran u Ujedinjenom kraljevstvu. Prodavao sam fotografije i po 300$, no prodaje su rjeđe. Godišnje zaradim oko 700$.
Getty je još jedan globalni stock igrač, kao i njegova microstock podružnica zvan Istock. Ondje zarada može biti od mizernih jedan cent pa do i većih svota. Godišnje zaradim oko 300$.
EyeEm je zanimljiv servis koji služi i portal za objavu fotografija gdje možete lajkati i komentirati, koji ujedno prodaje fotografije direktno, ali i preko partnera Getty i AdobeStocka. Godišnje zaradim oko 300$.
Sličan je 500px, no tu su prodaje rjeđe, iako mogu biti veći iznosi.
Nedavno sam počeo koristiti Dreamstime i u pola godine dana zaradio stotinjak dolara, kao i Depositphotos gdje sam zaradio oko 50 $.
Kako uspješno podavati fotografije na stocku?
Na stocku je jednostavan princip – prodajete fotografije ako su zanimljive kupcima. Pogledajte malo internetske portale i publikacije što se prodaje. Na sreću, kupci mogu biti od izdavača knjiga, vijesti, do usko specijaliziranih grupa. Meni kao biologu jako dobro prolaze biljke i životinje (wildlife photography) i to ne nužno veličanstveni orlovi ili jeleni, već o mnogo manje poznate vrste. Te fotografije ne moraju biti nužno umjetnost, važno je samo da su tehnički korektne. Zamislite da netko radi knjigu o kukcima i treba im mnogo vrsta, a neke on njih imate vi. Pogotovo ako su te fotografije rijetke, onda je velika šansa da će odabrati vas. S druge strane, cvijeće na livadi teško prolazi zbog izuzetne konkurencije.
No, da bi izdavači te knjige primjerice našli tog kukca, trebat ćete ju dobro opisati. To se dakako odnosi i na sve ostale fotografije. Tu su dvije osnovne kategorije, naslov i ključne riječi. U slučaju životinja i biljaka, ključno je znati vrstu i njen latinski naziv.
Naslov bi trebao što vjernije opisivati što je na fotografiji.
Npr. White stork is feeding young birds on the nest with the snake, Lonjsko polje, Croatia
Ili
People on the Ilica street in Zagreb
Dakako, sve treba pisati na engleskom.
Ključne riječi su…pa ključne za pronalazak. Svaka web stranica ima tražilicu na kojoj kupci traže željene fotografije, baš kao što mi koristimo Google. Ključne riječi trebaju biti što određenije i preciznije, uključujući lokaciju.
Za gnijezdo rode, to bi npr. bilo:
nature park, Lonjsko polje,floodplain ,Croatia,Ciconia ciconia,White stork,bird, roda, Hrvatska,Kroatien,Europe,nature,animal,wildlife,nest,nesting,roof,Čigoć,offspring,meal,feeding,eating,food,snake
Za potencijalne hrvatske kupce stavite i pokoju ključnu riječ na hrvatskom jeziku (i varijante na ostalim jezicima okolnog područja).
Dobro pazite da ne stavljate krive ključne riječi za što vas algoritam „kažnjava“. Primjerice, kupac upiše konj, a izađe vaša roda, jer je konj zalutao u ključne riječi. Dakako da kupac neće ni pogledati vašu rodu, jer ga zanima konj, a algoritam to pamti. Drugim riječima, algoritam bilježi vaše neuspješna pojavljivanja na tražilici i zaključuje da su vaše fotografije nezanimljive i idući put će vas prikazati dalje od prve stranice, dakle smanjit će vam šansu da vas uopće vide.
Igra velikih brojeva
Da biste uspjeli na stocku, a kojem danas dominira mikrostock, jasno je da je potrebna veća količina prodanih fotografija. Dakle, što više, to bolje. Nekoliko stotina fotografija ne znači ništa, izuzev ako su jako rijetke, ratne tematike ili slično. Primjerice, iz Sirije ima kojih stotinjak fotografija i one dan danas još izuzetno dobro prolaze!
Ako imate veliku bazu, to zvuči zastrašujuće, pogotovo što za svaku fotografiju treba svaku posebno opisivati. Zato je to velik ulog u vremenu, ali može davati rezultate. Ja sam primjerice moju bazu dizao i opisivao cijelu jednu zimu.
Agencijska stock fotografija nije za svakog dakle, ali po mjem iskustvu, skoro svaka fotografija ima svojeg kupca.
Leave a reply