Istražite sa mnom zanimljivu rijeku koja teče samo dio godine – rijeka Bijela.
Ova neobična rječica gotovo da je postala sinonim za nestalnost vodotoka u primorskom krškom području. Gotovo je nemoguće proći dijelom Jadranske magistrale kraj Karinskog mora, na nekih 30 kilometara istočno od Zadra, a ne zapaziti krševiti kanjon Bijele rijeke koji dominira krajolikom.
Rijeka izvire iz prostrane pećine u čijoj se dubini i za najžešćih suša može pronaći vode. U pećini žive šišmiši i ostale špiljske vrste. U kišovito doba godine Bijela rijeka se ruši niz nekoliko velikih slapova od kojih neki sežu i do pet ili šest metara visine. Ljeti je korito suho i bijelo od vapnenca koji rijeka taloži cijelim tokom u obliku sedre. Za pretpostaviti je da je po tome rijeka i dobila ime. Prilika je to da se krene u obilazak kanjona uspinjući se po suhom koritu. Bijela rijeka ulijeva se u Karinsko more.
Kanjon ove riječice nastao je na rasjedu između dva brda.
Kako i kada doći?
Ovu riječicu najlakše ćemo vidjeti u rano proljeće kada se topi snijeg i nakon jakih i dugotrajnih kiša. Treba doći do Donjeg Karina i prije mosta preko Bijele na križanje skrenuti prema Kunovcu. Prije drugog mostića se lako može naći parking, najbolje na mali livadicu pored rijeke. Neugledna staza bez markacija vodi uz desnu obalu rijeke, prvo uz tok, no ubrzo se odvaja u brdo. Staza kao da vodi od rijeke, no nema straha, jer zaobilazi strmi i nedostupni dio kanjona. U jednom trenu dolazimo do male pećinice i tu treba skrenuti oštro desno, a zatim lijevo, prateći blijede crvene strelice. Nakon laganog uspona se staza konačno usmjeruje prema riječici.
Ne treba posebno napominjati da treba opreza, jer teren nije lagan.
Leave a reply